Imali su 600 ovaca, danas ih muzu 150: "Da smo ostali na mlijeku, propali bismo"

Priča obitelji Asić započela je još početkom 2000-ih, kada su se bavili mesnim ovčarstvom. Imali su čak 600 jezersko-solčavskih ovaca, a potom su počeli uvoditi i mliječne pasmine. "Kupili smo deset lakona iz Austrije, pa još 58 u Lici. Nakon toga smo ponovno išli u Austriju i uvezli 70“, prisjeća se Dubravko Asić početaka uzgoja mliječnih ovaca.

Tako je počela njihova priča s mliječnim ovcama i suradnjom s Vindijom.

Euro srušio cijenu mlijeka

Devet je godina trajala njihova suradnja s Vindijom. Mlijeko su prvo vozili otkupljivaču u Drenje, a potom u Đakovo, dakle na udaljenost veću od 100 kilometara. Otkupna cijena tada je, kaže Dubravko, bila oko 11 kuna po litri.

No, prelaskom s kune na euro situacija se dodatno zakomplicirala. "Cijena mlijeka je tada još i pala. Da se nismo orijentirali na proizvodnju sira, mi bismo propali, odavno bismo zatvorili gospodarstvo“, komentira dodajući da ovaj prelazak nije bio jednostavan. Najveći problem, kaže on, nije bio naučiti napraviti proizvod, nego ga prodati.

"Sir je lako napraviti, ali tržište je jako teško naći", tvrdi ovaj stočar.

U pronalasku kupaca važnu su ulogu imali članovi obitelji, ali i prijatelji koji su im pomogli otvoriti nova tržišta. Njegova je kći Dubravka, koja je i nositeljica OPG-a i Sirane Srijemac, slala brojne mailove i pokušavala pronaći kupce, no iskustva s trgovačkim lancima nisu bila najbolja.

"Ne daju ti cijenu, traže 30, 40, 50 posto marže. Onda sam poludjela i odlučila da više ne idem nikuda. Ne vrijedi", "kaže Dubravka Asić, koja se upornošću uspjela probiti na tržište."

Od Slavonije do Istre, Kvarnera i Dalmacije

Danas ga najviše prodaju izvan lokalnog područja. Redovito odlaze na sajmove, posebno u Istru, Kvarner i Dalmaciju. Redoviti su izlagač na renomiranim gastro-manifestacijama poput Sajma sira u Svetvinčentu te Ljetnog i Internacionalnog sajma pršuta (ISAP) u Tinjanu. Najviše ga kupuje lokalno stanovništvo u Istri, dok turisti čine manji dio njihove klijentele.

U Slavoniji je, kažu, situacija nešto drugačija. "To je jako skup proizvod. Mi ga pokušavamo cijenom spustiti na prihvatljiv rang i status“, objašnjava Dubravko otkrivši kako kilogram njihova sira stoji oko 35 eura, ovisno o vrsti.

U ponudi imaju klasični polutvrdi, sa začinima, paprikom i začinskim biljem, ali i sir iz mišine, tradicionalni hrvatski autohtoni delikatesni sir koji dozrijeva unutar očišćene ovčje kože koju nabavljaju iz okolice Vrlike. Tu je i ovčji sir s tartufima koje pak nabavljaju u Istri, ali i škripavac te skuta.

Istra kroz sir, masline, vino i tartufe ugostila agrarne novinare u sklopu IFAJ Croatia 2026

Kvaliteta njihovih proizvoda potvrđuje se svake godine na službenom stručnom ocjenjivanju u sklopu Godišnjeg savjetovanja uzgajivača ovaca i koza u Republici Hrvatskoj, gdje su nagrađeni zlatnom medaljom za tradicionalni sir iz mišine, srebrnom medaljom za polutvrdi klasični sir Srijemac te brončanom medaljom za varijantu s čili paprikom.

Kada je riječ o okusu, imaju karakterističan miris, slankast okus te strukturu koja se pri konzumaciji lagano mrvi, a onda i topi u ustima.

150 ovaca daju do osam tona sira godišnje

Broj ovaca na gospodarstvu danas je znatno manji nego prije. Trenutno ih imaju oko 350, a plan je i dodatno smanjivati broj grla. Za mužnju izdvajaju oko 150 najboljih. "Od najboljih majki ostavljamo ženske janjce, a ostalo ide na klanje“, pojašnjavaju. Nekada su one bile u sklopu njihovog gospodarstva u selu, no zbog pojedinih mještana su ih morali odvesti izvan mjesta, kilometar i pol dalje od kuće.

Mužnja je poluautomatizirana te istovremeno mogu musti više ovaca. Tijekom laktacije štalski prosjek iznosi oko 3,5 do 4 litre mlijeka po ovci dnevno, dok pojedine mogu dati i do pet litara. Ukupno, jedna tijekom laktacije proizvede oko 400 litara mlijeka. Mužnja traje oko šest do sedam mjeseci, nakon čega slijedi razdoblje zasušenja sve dok se ponovno ne ojanje.

Danas proizvode između sedam i osam tona sira godišnje.

Asići kažu kako proces od mužnje do gotovog proizvoda zahtijeva puno vremena. Sama izrada traje oko šest sati nakon čega slijedi zrenje u zrionici u kojoj je mikroklima kontrolirana. "U zrionici se suši minimalno šest mjeseci, gdje ga ručno okrećemo. Za kilogram je potrebno otprilike četiri do pet litara mlijeka, ovisno o razdoblju laktacije", objašnjava nam Dubravka.

Nema stroge podjele poslova

Ovčarstvo je posao koji ne poznaje radno vrijeme. Dubravko dan počinje u pet ujutro. "U šest je mužnja, nakon čega se vraćamo kući. Tamo nas već čeka mlijeko iz laktofriza koje se pretače u kotao te pravi sir do oko tri popodne. Nakon toga slijedi pranje i čišćenje opreme, a onda i druga mužnja. Mlijeko ponovno završava u laktofrizu, a radni dan je gotov", priča nam sugovornik dodavši da takav ritam traje mjesecima.

"Nakon posla smo gotovi, samo za spavanje. I tako sedam mjeseci", smije se. Kaže kako ponekad rade i po dvije ture dnevno.

Na gospodarstvu nema stroge podjele poslova. "Svi radimo sve“, kratko odgovaraju na pitanje tko je za što zadužen.

U poslu sudjeluje čitava obitelj, majka, otac, Dubravka i brat Josip. Ovce se hrane djetelinsko-travnim smjesama, sijenom i žitaricama, što najvećim dijelom proizvode sami na oko 70 hektara zemlje, a ono što nedostaje, poput kvalitetne krme, kupuju.

Nova ulaganja teško je opravdati

Asići su pokušali dodatno ulagati u siranu kroz natječaje. Jedan im je projekt prošao, ali je kasnije odbijen. Investicija vrijedna oko 60 tisuća eura podrazumijevala je da bi polovicu pokrila sredstva EU fondova, dok bi drugu polovicu morali osigurati sami.

Kažu da za njihovo gospodarstvo koje već posluje u izazovnim tržišnim uvjetima, takvo bi ulaganje bilo zahtjevno. "Trideset tisuća dobili bismo iz EU fonda, a trideset bismo morali sami uložiti. Ali gdje i kako dobiti kredit", pitaju se otac i kći koji dodatni problem vide i u tome što je njihov proizvod teško cjenovno uspoređivati s onima iz uvoza.

"U trgovinama možete kupiti sir iz Sardinije za deset eura po kilogramu. Ne možeš ti tu ništa napraviti“, komentira Dubravko, uspoređujući ga s cijenom domaćeg.

Kontrole na gospodarstvu i sajmovima

Uz proizvodnju, svakodnevicu im otežava i administracija te kontrole. "Stalno ti netko dolazi i nešto prigovara. Ne može biti ovakva zavjesa, mora biti ovakva. Ne smiju biti tu papuče, moraju biti tamo", kroz razgovor navode probleme s kojima se susreću. Slična situacija, kažu, događa se i na sajmovima, gdje moraju zadovoljiti različite zahtjeve i kontrole.

Unatoč svemu, ne odustaju. Jer, proizvodnja sira za njih nije samo način da zadrže uzgoj ovaca, ona je smjer u kojem vode svoje gospodarstvo. Danas s gotovo duplo manje grla u odnosu na prije više od 20 godina pokušavaju maksimalno valorizirati proizvodnju, kroz preradu, prodaju na sajmovima i izravan kontakt s kupcima.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor